Šta da kažem da postao sam bez tebe?

Duša tijesna mi Ljube postade
I sve nade što u rukama imao sam 
osvanule su mrtve i spaljene
uguših sve glasove u glavi
da ne čujem kako zvuči vlastito srce koje me izdade
Ja ruke niza se spustio sam, 
Da ne vidim život kad prođe kraj mene..

Kao čas rođenja i čas smrti
kazah  ti da Ljubav naša zapisana je
ječale su pjesme moje 
na pragovima tvojim ostavljene
Moja čežnja ko svemir duboka
nije znala da postoje među nama granice..



Tvoju Ljubav učinio sam snom života moga
 A ti zatvorila si među nama sve prozore
zalud jeka glasa Stida kad teške riječi se prospu i izgovore
I samo još  u stihovima mojim srce tiho kucaše
Moje utočište od života teška  bila si
A sad odsutna si Srno moja od mene
Ljeto još uvijek je a nama jesen tužna došla je
Nedostajem sam sebi jer moj dom u očima tvojim bijaše
Kad god me  tuđa sjećanja potraže
Ja bježao sam  u ruke tvoje što okorjelog u grijehu me grliše..



Pa u neki vakat opet u meni se želje razgore
Drhteć' u groznici ime tvoje dozovem
da licem napojim se tvojim  
jer znaj da žeđ za tobom nadjačala me..
Poput strijele zalutale u noći
Tražim dlanove tvoje da se na njih prolijem..
Da ti budem…Ko nekad što gledala si me..


I ja za tebe Srno moja,  ruke Nebu dizao sam 
Pa mi  dove... usamljene ostaše..